Prvo pitanje na koje ?u odgovoriti dolazi od Lise. Pitanje glas 10"Kako odmrznuti ono ?to je godinama potisnuto i internalizirano? Toliko je potisnuto da to ?ak ne mogu ni otkriti." Sva?ta je poku?ala da to otpust 25vri?tanje, pjevanje, plesanje, afirmacije, pretvaranje da je dijete, da je ?ivotinja, pisanje pisama onima koji su je povrijedili... i ka?e da se nakon svega jednostavno ne mo?e 'dobro isplakati'. Drugim rije?ima, emocije su joj blokirane. Za mene je to pitanje zapravo pitanje o traumama. Upravo ono ?to ?esto mislimo da trebamo otpustiti - emocije - zapravo nisu problem. Naravno, na nekoj su razini emocije blokirane, pa je dobro isplakati se, otpustiti ih. No uzrok problema, sama trauma i njezine posljedice, nisu na emocionalnoj razini. ?to god da osje?amo na emocionalnoj razini, bile to sna?ne emocije poput ljutnje, tuge, depresije, itd. ili blokada emocija, nesposobnost - kako Lisa ka?e - "da se dobro ispla?emo" - to su simptomi. Bilo koji oblik iscjeljivanja - a mislim da je ve?ina takva - koji samo privremeno otklanja simptome zapravo i nije iscjeljivanje. Istinsko iscjeljivanje je trajno rje?avanje problema, ?to zna?i i otklanjanje uzroka problema. Tako da moj savjet Lisi, a i bilo kome drugome, je da zaboravi na simptome i usmjeri se na iscjeljivanje traume. Znam da to ba? i nije od pomo?i u prakti?nom smislu, jer mo?e se zapitati "a ?to da u?inim s traumom?" Odgovor j 01Za otpu?tanje traume trebamo prepoznati i prihvatiti, na najdubljoj razini, na?u po?etnu reakciju na tu traumu. Na?u prvu reakciju. I to nema nikakve veze s psihologijom, glavom, razmi?ljanjem, vjerovanjima ili idejama. A nema ni veze sa srcem - na?im emocijama. To je povezano s na?im pre?ivljavanjem i sigurno??u. U traumati?nom trenutku svako bi?e - bila to divlja ili doma?a ?ivotinja ili ljudsko bi?e - bilo koje bi?e u traumati?nom trenutku (drugim rije?ima, kada osje?a neza?ti?enost), reagira tako da se ?titi, da ?eli sigurnost ili pre?ivljavanje. Na?alost, ljudska su bi?a izgubila sposobnost da nakon toga 'dovr?e' traumu. Drugim rije?ima, mi 'zaglavimo' u instinktu pre?ivljavanja koji nas je za?titio u traumati?nom trenutku. Dat ?u i primjer koji bi mogao biti relevantan za osobu koja mi je postavila pitanje. Ve?ina na?ih instinkta pre?ivljavanja su reakcija 'borba ili bijeg'. Uglavnom se radi o varijacijama ili bje?anja, ili uzvra?anja borbom. Ali kada nismo u stanju tako reagirati, na primjer kada smo dijete i nemamo snage za borbu ili bijeg, tada postoji samo jedno ?to mo?emo u?initi - a to je 'smrzavanje'. A instinkt smrzavanja manifestira se - mo?da na svim razinama, no ponekad samo na emocionalnoj razini ili samo na tjelesnoj - tako da se tjelesno i emocionalno uko?imo, ?to zna?i da se tijelo uko?i i postane napeto u o?ekivanju i strahu. Mi se vrlo ?esto, osobito u slu?aju zlostavljanja, emocionalno uko?imo, drugim rije?ima zatvorimo srce. A srce zatvaramo zato ?to nas upravo srce najvi?e boli. Na podsvjesnoj i energetskoj razini mi osje?amo da ?e zatvaranje srca umanjiti bol. Mi svoje srce ?titimo tako da zablokiramo onaj na? dio koji je najvi?e u boli. Zapravo, sve ?to je stvarno potrebno za iscjeljivanje traume je prepoznati i prihvatiti tu prvu reakciju. I zato... ja prepoznajem i prihva?am - za Lisu i bilo koju osobu koja rezonira s ovime ?to govorim... Ja prepoznajem i prihva?am podsvjesnu povezanost izme?u 'smrzavanja' i sigurnosti. Prepoznajem i prihva?am podsvjesnu povezanost izme?u zatvaranja srca... odvajanja od emocija... emocionalne 'tuposti' - i sigurnosti. Prepoznajem i prihva?am da je sada sigurno osje?ati, da je sigurno ponovno prigrliti vlastite emocije. Mo?da ?ete osjetiti otpu?tanje, suptilni unutarnji pomak. Za mene je ta suptilna, ugodna, mirna lako?a znak pomaka u svijesti koji nastaje iscjeljivanjem traume. A ako to ne osje?ate, mo?da ovo nije za vas relevantno, ili mo?da postoji jo? kakva prikrivena korist koja uzrokuje zadr?avanje posljedica traume. Drugim rije?ima, postoji jo? jedan sloj za?tite kojega podsvjesno zadr?avamo. Za mene je ovo najva?nije ?to mi kao ljudska bi?a mo?emo ?initi, jer nas osloba?anje od trauma zapravo vodi prosvjetljenju. Ne moramo meditirati, raditi jogu, povla?iti se ?pilju, ne moramo biti 'duhovni'... Ve? jesmo duhovni, ve? jesmo slobodni, ve? jesmo sve ?to ?elimo biti. I kako otpu?tamo slojeve i slojeve trauma, svjesnost nam se izdi?e zato ?to iscjeljujemo blokade koje sprje?avaju tijek svjesnosti. Ro?enjem stje?emo pravo na slobodu, na obilje - ne govorim o novcu. To je samo mali dio toga. Pravo na obilje radosti, na obilje sre?e... Pravo da osje?amo i budemo povezani s obiljem koje nas okru?uje. Evo me u prekrasnoj prirodi i ?ivot protje?e... generacija za generacijom ?ivota samo protje?e. Mi se zbog nekog razloga odvajamo od tog tijeka obilja, a taj razlog su traume. Nadam se da ova snimka pri?anja u hodu ima neku vrijednost. Posebno za tebe Lisa, a mo?da i za jo? nekoga. Hvala i bok!